Nada Kegalj, školska psihologinja o povratku djece u školu - prenosimo iz Novog lista

Uz usvajanje novih znanja jedna od najvažnijih obaveza škole, kao i paralelnog roditeljskog odgoja, je razvoj samostalnosti kod djeteta, stvaranje radnih navika, ali i osjećaja da je – škola najzabavnije mjesto u gradu

Na odmoru smo se svi opustili. Poremetile su nam se prehrambene i spavalačke navike, napetost u kući zbog početka nastave i završetak godišnjeg odmora roditelja mogu kod djece izazvati nelagodu i potištenost. Dužnost je nas odraslih da djeca zavole školu. Škola treba biti najzabavnije mjesto u gradu, kaže psihologinja Nada Kegalj.

U tjednu prije početka nastave, dodaje, potrebno je svaki dan ustajati 10 do 15 minuta ranije.

Ozbiljnija odjeća
– Odmoreno dijete brže i lakše uči. Na primjer sedmogodišnjaku treba oko 10 sati dnevno. Nažalost, radi školskog tempa i zaposlenosti roditelja djetetu je onemogućeno poslijepodnevno spavanje, pa ga već sad treba odviknuti od toga. Spavalice treba buditi ranije, na vrijeme da ne osjete napetost od žurbe. Svakako treba brinuti o pravilnoj i raznolikoj prehrani s 5 do 6 obroka dnevno, ali i voditi računa da obitelj barem jedan obrok u danu pojede zajedno za stolom, a s obzirom na najavljene vrućine u školu treba dolaziti s bočicom vode. Ljetna garderoba za plažu nije primjerena školskom ozračju. Škola je javna ustanova i potrebno je poštivati pravila odijevanja. Nije lijepo kad djevojčice viših razreda dođu u školu otkrivenog trbuha i u kratkim hlačicama. Školska odjeća zahtjeva u prvom redu udobnost. Tijelo djeteta je već dovoljno opterećeno time što mora dugo sjediti. Neudobna odjeća će kod njega stvarati nemir. Ne treba pretjerivati s modom i posebnim odijevanjem, jer izdvajanje nije dobar preduvjet za prihvaćenost, ističe Kegalj.

DOZIRANI SELFIE
Učenici mogu nositi mobitele u školu, kaže Kegalj, a zadatak odraslih je da ih nauče pravilnom korištenju, od zvonjenja, razgovora ili slikanja.

– Najčešće opravdanje roditelja koji dođe po mobitel u školu, jer ga je njegovo dijete koristilo na nastavnom satu, je: »Ja sam ga zvala!«. To nije opravdanje. Također, selfie ili slikanje samog sebe kod djece nije opasno dok te slike ne počnu dijeliti sa svima. Može biti trenutni interes u razvojnoj dobi djece, ali je bitno naglasiti roditeljima da je američka psihijatrijska udruga proglasila selfie mentalnim poremećajem. Djeca možda znaju više o tehnologiji, ali roditelji znaju više o životu. Većina djece motivirano je jedino željom za priznanjem odraslih. Na tu činjenicu treba stalno paziti te im omogućiti mnogo pozitivnih emocija. Ako je ta, vanjska motivacija postignuta, onda imamo već dva mehanizma učenja razvijena: identifikaciju i imitaciju. Nesporazumi i problemi su neizbježni u školi, kao i kod kuće, ali u tome ne mora biti ničeg tragičnog, jer se kroz njih sazrijeva. Bitno je da odnosi budu prožeti toplom emocionalnom vezom, pa će se problemi i nesporazumi lakše rješavati, navodi Kegalj.

Dodajući kako nije potrebno s djecom ponavljati gradivo protekle školske godine, jer učitelji znaju koliki su faktori zaboravljanja te sustavno rade na ponavljanju i prisjećanju koliko im je potrebno za usvajanje novog gradiva Kegalj upozorava da pogrešno rade oni učitelji koji učenicima odmah zadaju inicijalne ispite bez prethodnog ponavljanja. Međutim, oni služe samo da učitelji vide odakle mogu krenuti dalje s gradivom. Ocjena iz inicijalnog ispita smije biti upisana u imeniku samo bodovno i ne smije se računati u konačnu ocjenu.

Zajednička priprema pribora
– Kupovanje udžbenika i školskog pribora, omotavanje i lijepljenje naljepnica s imenom treba biti zajedničko. Pri prelistavanju novih knjiga bilo bi poželjno da roditelj skrene pažnju na nešto zanimljivo i pobudi interes kod djeteta. Najbolji povratak u školu nakon ljetnog odmora sigurno imaju oni učenici koji idu na »maturalac«. Nekoliko dana prije početka druže se s prijateljima iz razreda i učiteljima. To je najbolja priprema i uvođenje u nastavni proces, kaže Kegalj.

Najnovije teorije učenja govore da dijete moramo od početka učiti da uči na svakom mjestu i u svako vrijeme. Za razliku od tradicionalnog »uvijek na istom mjestu i u isto vrijeme«, no ipak je potrebno pronaći kutak gdje će držati svoj školski pribor. Rezultat modernog načina života danas je najčešće kratkotrajna pažnja. Stoga, dijete treba učiti strpljivosti, uvesti mir i strukturu u njegov život na način da se s djetetom igraju društvene igre, čitaju priče, ali i kontroliraju vrijeme za TV i kompjuterske igrice.

– Odgoj djeteta za računalni, virtualni svijet treba biti baš kao i za realni. Odmalena učimo djecu da treba pozvoniti i čekati da nam netko otvori vrata. Potpuno isto je i u računalnom svijetu. Ne ulazi se na stranice, koje su zaključane i za koje nam nitko nije dao dozvolu da uđemo. Nikoga ne smijemo vrijeđati kao ni u stvarnom životu. Stranac je stranac i u virtualnom svijetu kao i u stvarnom. Korištenje društvenih mreža, nasilnih igrica, gledanje filmova, u današnje vrijeme većina roditelja ne može zabraniti, ali može odgledati s djetetom, prokomentirati, ukazati na opasnost, odigrati zajedno s djetetom naglašavajući što nije dobro i zbog čega. Jedino pravilima ponašanja odmalena možemo utjecati na vrijeme provedeno pred računalom i TV, baš kao što imamo pravila do kad smije biti izvan kuće. Potrebno je dijete naučiti da zna odvojiti vrijeme za oabveze od vremena za zabavu. Na taj način uči stvarati radne navike koje su mu potrebne cijeli život, upozorava Kegalj.

Razvoj samostalnosti
Samostalnost se razvija vjerujući djetetu da može i da zna, a samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete nije dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv, to je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje i vjeru svojih roditelja. Poticanje samostalnosti u početku znači puno nereda i »potrošenog« vremena, ali to je sjajna »investicija« za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi, a kasnije i u životu.

UČENJE IGROM I PRIČOM
Pričajte im o svom školovanju, anegdotama, druženju i igri s vršnjacima (neugodne stvari u ovom trenutku možete preskočiti)

Dok su mlađi igrajte se »školice«. Prepustite katkad djetetu ulogu učitelja
Igrajte se s djetetom društvenih igara u kojima se uče pravila i poštuje red. Takve će igre dijete naučiti prihvaćati pobjedu i poraz. Nemojte uvijek pobjeđivati, ali nemojte mu stalno puštati da pobjeđuje nezasluženo (Domino, Čovječe ne ljuti se, Memori, kartaške igre, Monopoli, Twister, igre slovima i riječima...)
Omogućite dobru i konstruktivnu igračku
Nemojte mu braniti da se igra. Vaše dijete jest učenik, ali je i dalje dijete. Dozvolite mu igru
Organizirajte odlazak u kino, kazalište ili izlet. Tako stvarate djetetovo životno iskustvo
– Ono što nije dobro je obavljati poslove umjesto djeteta. Djetetove radne navike ćemo razviti ako ga naučimo da pospremi igračke, pa školski pribor. Nemojte to raditi za njim. Počnite s jednom ili dvije stvari, na primjer tenisicama i torbom. Pohvalite ga svaki put kad to napravi. Dodajte postupno nove zadatke. Dijete treba imati svoje obaveze u kući. Odnijeti smeće, otići do trgovine ako nije opasno i slično, a kako postaje starije i obaveze treba povećavati, savjetuje Kegalj.

Dijete koje kreće u prvi razred treba pratiti u školu i to pješke, ne automobilom i ne noseći mu torbu. Treba ga upozoriti na sve opasnosti na putu do škole i obrnuto, a uvijek treba odabrati manje opasan put, pa makar bio i duži. Učenike koji u školu putuju autobusom također u početku treba pratiti i stalno naglašavati opasnosti od prometa.

Dodajući kako je poželjno da dijete samo izabere razne likovne, glazbene, plesne, informatičke, jezične, tehničke ili sportske aktivnosti izvan škole Kegalj ističe da ne treba brinuti ukoliko dijete često mijenja aktivnosti.

– Naravno da traže što najviše odgovara njihovim interesima i sposobnostima. Tijekom školovanja se može dogoditi da dijete zaželi trenirati jedan sport, ubrzo mu se iz nekog razloga ne sviđa, pa hoće drugi. Normalno je da se dijete traži. Želi isprobavati. Također ne treba očekivati da dijete ostvari naše neostvarene ambicije i želje. Ne treba dijete uporno slati na balet ako ono to neće ili na satove klavira ako mu ne ide vježbanje. Također ne treba dijete uspoređivati s ostalom djecom. Svatko napreduje različito. Isto tako ne treba ih uspoređivati sa svojom vlastitom djecom, braćom i sestrama. Treba se veseliti svakom djetetovom uspjehu, naučiti ga da se osjeća zadovoljnim poslije dobro obavljenog posla. Neka bude što samostalnije u pojedinim situacijama, a roditeljska briga treba biti stlna, zaključuje Kegalj. 
Komentiraj...
natrag na vrh ▲
Čet, 17. 08. 2017 07:51