Tužna vijest - napustio nas je kolega Zvonimir Majer

Poštovane kolegice, poštovani kolege,

Javljamo vam tužnu vijest - jučer nas je zauvijek napustio naš dragi kolega i prijatelj, brigadir HV, Zvonimir Majer.
Ispračaj će biti organiziran sutra, 6. listopada 2016. s početkom u 16,00 sati u Novoj Kapeli (Slavonija).
Nakon sprovoda održat će se Sv. misa zadušnica.

Iskrena sućut obitelji.

Počivao u miru!

Hrvatsko psihološko društvo

U nastavku donosimo pozdravni govor kolegice Vesne Trut s kratkom biografijom kolege Zvonimira Majera.

Dana 6. listopada 2016. godine ispratili smo na posljednji počinak dragog kolegu i prijatelja riječima kolegice Vesne Trut u ime svih vojnih psihologa:

PISMO ZVONI
Poštovana ožalošćena obitelji, rodbino, prijatelji, kolege i znanci brigadira Zvonimira Majera,
što reći u ovom tužnom trenutku za koji smo se svi mi poput djece naivno nadali da se nikada, ili bar još dugo neće dogoditi.
Zvone i ja poznajemo se još od ratnih dana, a zadnjih desetak godina zajedno smo radili i blisko surađivali na Hrvatskom vojnom učilištu i našem Odsjeku za vojnu psihologiju. Dovoljno da se dobro upoznamo, steknemo međusobno povjerenje, učvrstimo prijateljstvo, dovoljno da se međusobno savjetujemo, hrabrimo, tješimo, veselimo i smijemo...
Stari je hrvatski običaj na odlasku ispratiti prijatelja.
Moja odluka da se danas u ime kolega i svoje osobno oprostim od Zvone nije samo zato što smo bili bliski i dugo surađivali već i zato što je ispratiti prijatelja iznimna čast i privilegija.

Kažu da o onima kojih više nema, uvijek treba govoriti sve najljepše. Ali, dragi Zvone, o tebi se drugačije ne može ni govoriti. Zato mi dopusti da sve nas ovdje podsjetim kako si, i u kolikoj mjeri, dotaknuo naše živote.
Zvonka smo prepoznavali i pamtiti ćemo ga po njegovom osmijehu, kretnjama, specifičnom osjećaju za humor, nesvakidašnjoj skromnosti i samozatajnosti unatoč svim njegovim talentima. Malo je ljudi znalo da se u njemu krije i emotivni lirik, zaigrani karikaturist i vješti pripovjedač ljudske naravi, da je strastveni šahist i enigmatičar...
Kao istinski domoljub i s nepogrješivim osjećajem za poštenje i pravdu, kao dragovoljac Domovinskog rata od samih je početaka pokazao kako se djelom, a ne samo praznim riječima, voli i stvara Domovina, prvo kao vojnik i ratni zapovjednik, a zatim i kao vojni psiholog.
Dragog Zvonu, najviše ćemo pamtiti po njegovim ljudskim vrlinama. Negdje sam pročitala da postoje dva načina kako se može provoditi ljudski život. Tako, postoje ljudi koji samo brinu o tome što će u životu napraviti, zanima ih samo slava, uspjeh i novac. Nasuprot tomu, postoje i ljudi koji su usmjereni na to kako živjeti, na ljubav i dobrotu koju će tijekom života podijeliti s drugima. A upravo takav bio je i naš Zvone. Malo je osoba za koje se može reći da ih je tijekom života krasilo tako veliko strpljenje, prihvaćanje drugih, razumijevanje, toplina i plemenitost.
On je i u svom odlasku, koji je bio iznenadan i nestvarno kratak, kao i puno puta prije, iznio svoj životni križ bez prigovaranja i skrivajući bol da bi zaštitio najbliže. U tome se, među ostalim, opet pokazala njegova ljudska veličina i znak njegove dobre duše.

Iako smo ožalošćeni zbog Zvonina odlaska, on će najviše nedostajati svojim najbližima, svojoj Nadi, sestri Veri, nećacima Žari i Miru, svojoj Mariji i Hrvoju. O njima je često i s velikom ljubavlju pričao, a djelima pokazivao koliko su mu važni. S ovog mjesta, još jednom im izražavam našu iskrenu sućut i želju za božanskom utjehom.

Nitko od nas ne voli rastanke, a kad nam život oduzme najdraže ili drage prijatelje osjećamo se prevareni. Ali, isto tako, vjerujemo i da posebni ljudi mogu živjeti u našim srcima i kad nisu pored nas. I kao što je pjesnik zapisao: Ima neke moći u dobrim ljudima, oni su jaki i nakon smrti. I dalje žive po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti svog srca.

Dragi Zvone, znam da ovo nije kraj. Do ponovnog susreta, neka dragi Bog gore u rajskim visinama daruje tvojoj duši vječni mir.

Doviđenja, dragi, doviđenja;
Ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
Obećava i sastanak, zar ne?

Zvonimir Majer je rođen 26. studenoga 1961. godine u Novoj Kapeli. Upisao je studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. godine i stekao zvanje diplomiranog psihologa. U Centru za socijalni rad u Novskoj je radio od 1986. do Domovinskog rata. Dragovoljac je Domovinskog rata od 1. srpnja 1991. te od listopada iste godine u 121. brigadi Hrvatske vojske. Djelatnom sastavu HV-a pristupio je 1992. godine. U Hrvatskoj vojsci je od vojnika napredovao preko prvog časničkog čina zastavnika 1993. do čina brigadira u koji je promaknut prigodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2016. godine.
Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera i Redom hrvatskog trolista, kao i medaljom Ujedinjenih naroda za misiju MINUSTAH. Višestruko je pohvaljivan od zapovjednika i čelnika različitih razina uključujući pomoćnika ministra obrane, načelnika Glavnog stožera i ministra obrane.
Tijekom vojne karijere završio je niz izobrazbi u različitim područjima te sve razine časničke izobrazbe, uključujući Ratnu školu. U vojsci u kojoj je otpočeo kao vojnik – pješak obnašao je niz dužnosti od kojih je većina bila vezana uz njegovu psihološku struku te je bio psiholog Središta za obuku i odgoj vojnika, psiholog u Odabirnom središtu za prijam u djelatnu vojnu službu, psiholog u Zavodu zrakoplovne medicine, časnik za vojnu psihologiju u Ravnateljstvu Hrvatskog vojnog učilišta, stožerni časnik za vojnu psihologiju u Personalnoj upravi Glavnog stožera, viši savjetnik u Upravi za obrambenu politiku Ministarstva obrane i nastavnik različitih područja u Hrvatskom vojnom učilištu. Dužnost vojnog psihologa je obnašao i u Zapovjedništvu UN-ove misije MINUSTAH na Haitiju u dva navrata, ukupno dvije i pol godine. Posljednja dužnost mu je bila voditelj Odsjeka vojne psihologije na Katedri općih vojnih predmeta Hrvatskog vojnog učilišta.
Na svim dužnostima ostavio je značajan stručni trag uz posebno blagonaklon pristup prema mladim vojnicima i mlađim kolegama. Prema nadređenima resila ga je otvorenost i jasno definiranje problema. Autor je većeg broja vojnih publikacija, stručnih radova i priopćenja kao redoviti aktivni sudionik domaćih stručnih skupova i više međunarodnih vojnopsiholoških konferencija. Bio je član čelništva Sekcije za vojnu psihologiju.
Preminuo je nakon kratke i teške bolesti 4. listopada 2016. godine.

Kratki životopis iz područja psihološke struke kao vojnog psihologa pripremio je Tomislav Filjak.
Komentiraj...
natrag na vrh ▲
Pet, 22. 09. 2017 11:47