25GKHP - predstavljamo pozvane predavače - Tom Warnecke

Tom Warnecke - psihoterapeut u općoj praksi, fakultetski tutor u Re.Vision u Londonu, voditelj Kontinuiranog profesionalnog razvoja (CPD) i gostujući tutor u različitim europskim institucijama za psihoterapijski trening, organizacijski konzultant, autor, ko-urednik časopisa 'Body, Movement and Dance in Psychotherapy' i webcast urednik za Psychotherapy Excellence (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Kvalifikacije: Diploma 'Biosinteza – somatska i dubinsko psihološki orijentirana psihoterapija', Međunarodni institut za biosintezu (IIBS). Europski certifikat za psihoterapiju Švicarske (ECP)

Akreditacija: registriran u Savjetu za psihoterapiju Velike Britanije (UKCP), supervizor treninga UKCP (Humanističko/integrativna psihoterapijska škola)

Udruženja: Europsko udruženje za psihoterapiju (EAP) Europsko udruženje za somatsku psihoterapiju (EABP) Relacijska škola - Vel. Britanija / Međunarodno udruženje za relacijsku psihoanalizu i psihoterapiju (IARPP) Udruženje Hiron za somatske psihoterapeute (CABP), Udruženje za psihoterapijsku integraciju Velike Britanije (UKAPI)

Publikacije:

'The therapist's body and the intersubjectivities of the unconscious'. In: T. Fuchs, S. Koch, H. Payne, J. Tantia, (eds) Embodied Perspectives in Psychotherapy. In print: Routledge 2017
'A comparative analysis of body psychotherapy and dance movement psychotherapy from a European perspective'. With H. Payne, V. Karkou & G. Westland. Body, Movement and Dance in Psychotherapy Vol 11-2/3, 2016
'Psyche and Agora: The Psyche at the crossroads of personal and societal contexts'. In: Warnecke T. (ed) The Psyche in the Modern World, Karnac 2015
'What can psychotherapy do? Psychotherapy paradigms and sexual orientation' International Journal of Psychotherapy Vol. 17-2, 2013
'Stirring the depths -Transference, countertransference and touch'. Body, Movement and Dance in Psychotherapy, Vol 6-3, 2011
'Developing through Embodiment and Movement'. In: Rose C. (ed.) Self Awareness and Personal Development, Macmillan 2011
'Paper -scissors -stone: Pluralism, psychotherapy values and public benefit'. The Psychotherapist 49, 2011
'Working as a psychotherapist in Europe'. The Psychotherapist 47, 2010
'The therapeutic modality of touch and statutory regulation'. Self & Society, Vol 37-2, 2009
'The Borderline relationship'; In: L. Hartley (ed.) Contemporary body psychotherapy: The Chiron approach, Routledge 2009
'The well tempered therapist -Psychotherapy integration and the personality of the therapist'; British Journal of Psychotherapy Integration Vol 5-2 2008
'The Borderline experience – A somatic perspective'; British Journal of Psychotherapy Integration, Vol 4-1, 2007
'Some thoughts on involuntary muscle', AChP Newsletter No 25, 2003
Dobrovoljne stručne aktivnosti
2013 – do sada; član Izvršnog odbora, Europsko udruženje za psihoterapiju (EAP), Predsjednik, Odbora za članove

2008-2013 Dopredsjednik, Savjet za psihoterapiju Velike Britanije (UKCP)

2005-2008 Predsjednik, Etičko povjerenstvo, Udruženje Hiron za somatsku psihoterapiju

Sažetak:
Psihologija – kao da su ljudi važni
Može se činiti da je psihologija sasvim prirodno povezana s ljudskim pravima i društvenom pravdom ali, kad se pobliže ispita, ovaj se odnos može pokazati kompleksnijim i izazovnijim ili čak ponekad konfliktnim. Ljudska prava i društvena pravda su pohvalna načela i inspirativne ideje, ali kako da ih primijenimo u psihološkoj praksi kao personificirane vrijednosti ili konkretna značenja? U svakodnevnoj praksi u svijetu u kojem su sustavna nepravda i društvena nejednakost vrlo raširene, pitanja ljudskih prava i društvene pravde često vode polarizaciji, unose pomutnju, zastrašuju, kaotična su ili iritantno neugodna, te mogu poremetiti inače dobro uređene stvari. Ali, kao što je Mindell prepoznao, „poremećaji“ nose i priliku na dar.

Izazovi koje postavljaju ljudska prava i društvena pravednost mogu biti poziv na buđenje. Na primjer, ljudska su prava često „pravo da budemo drukčiji i uključeni“ te tako u direktnom sukobu s normativnostima i tribalizmom. Parafrazirajući Frantza Fanona možemo se upitati: treba li psihologija 21. stoljeća biti zadovoljna time da sebe definira u odnosu na vrijednosti koje su joj prethodile? Može li to biti prilika za ponovno ispitivanje konceptualnih, političkih ili kulturnih dihotomija koje su povijesno prisutne ili inherentne psihologiji i koje oblikuju odnose sa širim društvom? To može uključivati ulogu fenomenološke eksploracije ili subjektivnog smisla te načina na koji se oni mogu koristiti zajedno s generalizacijama ili kvantitativnim dokazima. Ili značaj fleksibilnosti mišljenja koja stvara imaginaciju, iskustva manjinskih grupa kao recipročno konstruiranih fenomena, ili čak tema kao što su socioterapija, ekopsihologija, psihopolitika ili dominantne škole.

„Poremećaji“ će često nositi ili prenositi nešto neprepoznato ili nevidljivo. Teorije polja i sustava učile su nas kako promjene jednog čimbenika mogu utjecati na cijelu sustav ili ga potencijalno transformirati. Ove paradigme također sadrže potencijal za preoblikovanje dihotomija. Možda ne mogu dati gotove odgovore ali ipak mogu pružiti alate koji olakšavaju pluralističku i ne-hijerarhijsku borbu s kompleksnostima ljudskih prava i društvene pravde ili zapravo onim što takva pitanja mogu simbolizirati u profesionalnom, društvenom i osobnom kontekstu.
Komentiraj...
natrag na vrh ▲
Sub, 21. 10. 2017 10:28