Sanja Radica - o psihologiji starenja - prenosimo s Psihoportala

Psihoportal donosi razgovor s kolegicom psihologicom Sanjom Radicom, profesoricom psihologije na temu psihologija starenja.

Zaposleni ste u Zakladi "Zajednički put". Molimo da posjetiteljima Psihologijskog portala, ukratko predstavite Zakladu.

Zaklada je osnovana od strane Skupštine Grada Zagreba. Zaklada Zajednički put je neprofitna organizacija predana razvoju, zagovaranju i provedbi dostojanstvenog, kvalitetnog, sigurnog i aktivnog starenja, prilagođenog potrebama i sposobnostima svake pojedine starije osobe.

Osigurava li Zaklada smještaj starijim osobama ?

Da, imamo Zajednicu stambenih jedinica koja je smještena na Jarunu. Zaklada „Zajednički put" ima razvijen model Zajednica stambenih jedinica koji je namijenjen nezavisnom življenju starijih osoba koje žele zadržati samostalan način života uz organizirane uslužne servise te podršku stručnih djelatnika Zaklade „Zajednički put".

Koja je Vaša uloga, kao psihologice, u Zakladi?

Bavim se psihološkim savjetovanjem osoba starije životne dobi. Psihološke radionice za osobe starije životne dobi se provode s ciljem podrške za uspješno i optimalno nošenje s promjenama u načinu života povezane sa starenjem. Radi se u grupama gdje se pod stručnim vodstvom psihologice teoretski, praktično i zabavno obrađuju različite psihološke teme, primjerice kognitivno osnaživanje, prilagodba na promijenjeno zdravstveno stanje, obiteljski odnosi, odnos obitelji, šire okoline i same osobe prema starenju..... Radionice se provode u lokalnoj zajednici, konkretno u Gerontološkim centrima pri Domovima za starije i nemoćne osobe i Senior centru Zaklade Zajednički put gdje se okupljaju osobe koje žive u svom domaćinstvu, a provode se i s korisnicima smještaja u Domovima za starije i nemoćne.

To je relativno novo područje kojim se bavi suvremena psihologa. O kakvom području psihologije se radi i koliko je to područje psihologije razvijeno u Hrvatskoj u odnosu na razvijene zemlje?

Područje psihologije starenja je po mom sudu područje budućnosti koje u sadašnjosti pušta korijenje. Naime, već sami demografski pokazatelji jasno upućuju na to. Popis stanovništva iz 2011. je pokazao kako imamo veći postotak starijih od 65 godina nego mlađih od 14 a većina procjena ukazuje kako će se ta razlika povećavati. Životni vijek je sve dulji, tako da sama statistika ukazuje kako velika skupina stanovništva koja se najčešće spominje u kontekstu mirovina i produljenja radnog vijeka zaslužuje sve veću pažnju psihologije.

Što se tiče do sada poduzetog, u studenom prošle godine na konferenciji u Dubrovniku je osnovana Sekcija za psihologiju starenja pri HPD-u što je veliki korak naprijed u odnosu na dotadašnje stanje. U lipnju 2012. je održan simpozij „Potrebe i mogućnosti psihološke skrbi o starijim osobama" koji je ekipirao i okupio psihologe koji se bave ovim područjem s ciljem razmjene iskustva i razvoja smjernica za daljnje djelovanje. Radim u Zagrebu pa nemam cjelokupni uvid ali koliko mi je poznato psihologija starenja je najrazvijenija u Gradu Zagrebu i u istarskoj županiji. Ispričavam se ako je ovo nepotpun podatak.

Po Vašoj procjeni, koliko psihologa u Hrvatskoj se bavi ovim područjem, a koliko bi ih bio zaista potrebno?

Teško mi je reći točan broj, ali ukupna procjena bi bila malo nas je koji se aktivno bavimo psihologijom starenja. S jedne strane važan faktor zašto je tome tako je činjenica kako ne postoje otvorena radna mjesta za bavljenje tim područjem. Tako da u praksi, malo je psihologa koji se bave ekskluzivno tim područjem a ima dosta onih koji u okviru svog posla se bave i starijom populacijom, npr. većina kliničkih psihologa. Izuzetno mi je drago da se zanimanje mladih kolega i studenata za područje starenja značajno povećava.

Dom za starije i nemoćne osobe Peščenica ima psihologa, a Zaklada okuplja volontere psihologe i/ili studente psihologije. Ukupno, zaposlenih s plaćom za to područje nas je malo, a entuzijasta koji su spremni svoje vrijeme i znanje uložiti u stariju populaciju značajno više.

U ovom ili onom obliku, Zaklada okuplja petnaestak psihologa i /ili studenata volontera

Na koji način se psiholozi mogu educirati za područje psihologije starenja?

Postoji kolegij psihologija starenja u toku obrazovnog procesa za psihologa i to je obrazovna baza, kao i kroz razvojnu psihologiju. Međutim, glavnina učenja je iskustvena. Mlade kolege koje su uključene u psihologiju starenja mislim da glavninu iskustava dobivaju samim uključivanjem u rad. Naravno uz neizbježno iščitavanje literature i poznavanje ostalih područja psihologije koja su bitna u psihologiji starenja. npr. individualno i grupno savjetovanje, promjene koje dolaze sa starenjem, psihologija učenja i pamćenja, komunikacijske vještine itd.

S kakvim problemima se osobe starije životne dobi najčešće susreću i koja je uloga psihologa u rješavanju tih problema?

Što se tiče promjena koje dolaze sa starenjem postoje velike individualne razlike i starenje je vrlo individualan proces. S druge strane postoje neke zajedničke osobine kao što su biološke promjene, i većina ljudi se suočava s procesima prilagodbe na posljedice starenja koje su sve uočljivije. Stereotipije i predrasude o starenju i starosti s kojima se starije osobe susreću, potreba za uspješnim starenjem, pogled unazad, sažimanje cjelokupnog životnog iskustva, osamljenost i/ili strah od osamljenosti, ovisnost i /ili strah od ovisnosti o drugima i osiromašenje su neke od zajedničkih tema. Međutim, mislim kako je važno naglasiti i stalno naglašavati kako unatoč tome što je starenje ireverzibilan proces koji nosi i neželjene promjene, nisu sve promjene koje dolaze s procesom starenja negativne, npr. rječnik se povećava, kristalna inteligencija raste, dolazi do kapitaliziranja iskustava. Pogled na život postaje realističniji, ljudi s godinama češće žive do granica svojih sposobnosti oslanjajući se na potpornje koje imaju u okolini, povećava se sklonost ka humanitarnom djelovanju i altruizam.

S kakvim problemima se osobe starije životne dobi najčešće susreću i koja je uloga psihologa u rješavanju tih problema?

Hm, problemi su vrlo raznoliki jer i starenje obuhvaća različite faze starenja, pa su jedni problemi mlađe starije populacije, a sasvim drugi populacije starije od 90. Problematika ovisi i o zdravstvenom stanju. Ako bi željeli pronaći zajednički nazivnik svima onda su to procesi prilagodbe na promjene koje nosi starenje i iznalaženje balansa između vlastitih potreba i slike starenja kojom su starije osobe okružene. Aktualna problematika su i procesi pamćenja i osnaživanja pamćenja u svim razdobljima starenja. Psihološka podrška je veoma bitan faktor u nošenju s velikim promjenama zdravstvenog statusa, procesi tugovanja su aktualni jer je starenje jednostavno vrijeme češćih gubitaka. Aktualno pitanje je pitanje kvalitetnog starenja.

Je li obitelj uključena u rješavanje problema i psihologijsko savjetovanje?

Ako je to potrebno uključuje se i obitelj. Naime, mi u Zakladi se primarno bavimo aktivnom starijom populacijom i promoviramo kvalitetno starenje što znači da se više pouzdamo u same resurse starije osobe za rješavanje problema. Međutim, kolege u npr. Domu za starije i nemoćne su u većem kontaktu s obiteljima.

Međutim, u tom pitanju obitelji važno je spomenuti jedan drugi fenomen koji je povezan s produljenjem života, naime imamo sve veći broj starijih osoba koji su u mirovini i skrbe za svoje vrlo stare roditelje. Dakle, dvostruka prilagodba, na vlastito starenje i skrb o starim roditeljima. Čini mi se da je područje pomoći i podrške osobama koje skrbe o starima i nemoćnima sve aktualnije

Obuhvaća li područje psihologije starenja i problem prilagodbe pri odlasku u mirovinu?

Da, obuhvaća. prilagodba na umirovljenje je složen proces na koji utječe značajan broj faktora od stava prema umirovljenju, željenosti umirovljenja, razvijene mreže podrške, razvijenih aktivnosti/hobija/interesa koji će "upotpuniti" prijašnje radno vrijeme itd.

Poseban problem su "neželjena" umirovljenja. Čak i u "željenim" umirovljenjima postoji proces u kojemu je prva faza medenog mjeseca u kojem je sve odlično, a nakon kojeg nastupa stvarni život bez propisanih obaveza i prilagođavanja između slobodnog vremena i potrebe za aktivnošću. Zajedničko u svim umirovljenjima je smanjenje novčanih prihoda na koje se jednako treba prilagoditi.

Po vašem mišljenju, kako bi izgledao organiziran sustav koji bi rješavao navedene probleme?

Bilo bi dobro kada bi se u toku obrazovanja posvetilo više pažnje procesima starenja. Potom, angažiranje psihologa u Domovima za starije i nemoćne u većem opsegu s mogućnošću zaposlenja.

Veći angažman psihologa u promociji psihologije starenja u smislu približavanja tog procesa široj javnosti je za moj pojam početak svih početaka. Naime, čini mi se kako živimo u vremenu posvemašnje popularizacije mladosti, zabave i atraktivnosti kao izvora sreće pri čemu se na starenje više nego prije gleda kao na nešto ružno, jadno što bi trebalo izbjeći po svaku cijenu. Zanemaruje se iskustvo koje dolazi jedino sa starenjem i zanemaruju se sposobnosti koje stariji imaju, a mlađi nemaju. Zamislite samo gubitak struje na jedan dan uz želju da podignete plaću. Pretpostavljam da bi bankar u mirovini kojemu su bušene kartice bile najnoviji modni krik u tom slučaju posjedovao znanja i sposobnosti koje mi prikopčani na struju od jutra do sutra nemamo.

O starim ljudima čitamo u medijima najčešće u kontekstu crne kronike, paradoksalno iako se životni vijek produljio pa se možda i granica starenja pomiče prema gornjim godinama sve češće možemo naići na naslov tipa baku (50) napao nepoznati lopov. Stariji su u pozitivnom svjetlu prikazani ako stare na zapravo rijedak način kao Jane Fonda ili Keith Richards pa je pitanje što se time postiže. Mislim da se postiže da je zbunjenost oko starenja sve veća i veća. Pozitivnih primjera ima napretek od vrhunskih intelektualaca tipa Viktora Žmegača do široj javnosti nepoznatih osoba koje aktivno žive punim plućima i primjer su slike starenja koja nosi i dobre i loše strane. A kako god okrenemo starenje je neizbježno.

Ove godine je bila dobra koncertna sezona što se tiče starijih osoba. Roger Waters (70) ili Leonard Cohen (79) koji su primjeri aktivnog i kvalitetnog starenja na glazbenoj sceni. Roger Waters je u jednom trenutku pustio snimku sebe prije 40 godine i svirao paralelno uživo. Za psihologiju starenja je bila značajna njegova rečenica: „And now I will play together with that little f***ed up Rogie. Sjajan primjer što dobrog starenje može donijeti.

Za kraj, kome se mogu obratiti psiholozi i drugi stručnjaci pomagačkih profesija ako žele volontirati u radu sa starijim osobama?

Mogu se obratiti Zakladi Zajednički put, tel 77 89 890 ili 3831751 i biti ćemo veoma sretni

Imate li neku poruku posjetiteljima Psihologijskog portala?

Znate li da je Goethe dovršio Fausta u svojoj 80 oj godini? Poruka: čitajte Psihoportal i podržite ga

natrag na vrh ▲
Pon, 23. 09. 2019 07:39